amulet (ar. hamala – nositi) – dekorativni izrezbareni predmet koji su stari Egipćani nosili uglavnom zbog svojih religioznih vjerovanja. Osobe koje su nosile amulete vjerovale su da njima stječu različite natprirodne moći i da su zaštićeni od čarolije; nazivali su ih meket, nehet, sa – zaštititi, a koristio se i naziv wedja – biti dobro; izrađivani su od različitih metala, drveta, fajanse, terakote i kamena
ankh (eg.) – simbol života u obliku križa
antika (od lat. antiquus – star, drevan) – razdoblje u povijesti čovječanstva koje obuhvaća sve što je stvorila grčka, helenistička i rimska uljudba
antropomorfan – čovjeku sličan, čovjekolik
apsolutna monarhija – država u kojoj vrhovna vlast potpuno, nerazdjeljivo i neograničeno pripada vladaru
arhajsko doba – razdoblje I. i II. dinastije; tinisko doba
arheologija (grč. archaîos – star + lógos – riječ, govor) – znanost koja proučava najstarije ostatke i spomenike materijalne kulture i društva od prve pojave čovjeka
ba (eg.) – egipatski ekvivalent duše; viši oblik duše; u egipatskih grobnicama prikazivana kao ptica s ljudskom glavom
datiranje (lat. datare preko njem. datierern – zapisati datum, vući podrijetlo, postojati od neke vremenske granice) – zapisivanje datuma; određivanje vremena nastanka
demotsko pismo (od grč. dēmos – narod, puk) – pojednostavljeno hijeratsko pismo kojim se služio egipatski puk
dešeret (eg. – crvena zemlja, pustinja) – prastari naziv za Egipat
dijadosi (grč. diádochos – zamjenik) – nasljednici Aleksandra Velikog koji su nakon njegove smrti međusobno razdijelili njegovu državu
dinastija od dinast (grč. dynástēs – mogućnik, vladar, kralj, car) – vladarska porodica iz koje se postavljaju vladari
egipatska Knjiga mrtvih – zajednički naziv za skup magičnih formula i čarolija koje su obično pisane na ponekad ilustriranom papirusu s namjenom da pokojniku olakšaju prijelaz u svijet mrtvih
egiptolog – znanstvenik koji proučava staru povijest Egipta; pojam se pojavi u prvoj polovici 19. stoljeća
egiptologija – znanost o najstarijoj egipatskoj povijesti i kulturi
fajansa (tal.) – poluporculan; keramički materijal koji sadrži smrvljeni kvarcni pijesak, sol i pepeo bilja
faraon (eg. per-aa – velika kuća, palača) – vladar Egipta tijekom dinastičkog razdoblja egipatske povijesti
heb-sed (eg.) – vladarska obljetnica u povodu tridesetgodina vladanja
helenistička kultura – kultura nastala u doba helenizma miješanjem grčke i istočnjačke kulture
helenizam – razdoblje od makedonske pobjede nad Grčkom (338. g. pr. Kr.) do rimskog osvajanja Egipta (30. g. pr. Kr.) kad se provodilo stapanje grčke kulture s kulturama Starog Istoka
hijeratsko pismo (od grč. hieratikós – svećenik) – pismo staroegipatskih svećenika
hijeroglifi (grč. hierós – svet + glyfō – dubim) – slikovno pismo starih Egipćana u obliku znakova s prikazom životinja, ljudi, predmeta itd.
ka (eg..) – staroegipatski izraz koji izražava duhovnu bit, koja egzistira u ljudskom obliku, a koja je ipak zadržala svoju individualnost; vrhovna snaga u kraljevstvu mrtvih
kanopa – staroegipatska trbušasta posuda od kamena, gline, drveta u koju su stari Egipćani spremali unutrašnje organe pokojnika tijekom procesa mumifikacije; postojale su četiri vrste posuda čiji su poklopci prikazivali ljudske ili životinje likove tzv. četiri Horusova sina
kartuša (franc. cartouche) – ovalni okvir u koji su se na staroegipatskim spomenicima upisivala imena faraona
katarakt (grč. katarráktēs – koji se ruši) – prag u riječnom koritu preko kojeg riječna voda pada u slapovima
kemet (eg.. kmt – crna zemlja) – prastari naziv za Egipat
klaft – pokrivalo s ukrašenim horizontalnim naborima
Kopti (ar. koptos – Egipat) – egipatski kršćani
kult (lat. cultus od colere – obrađivati zemlju; štovati, častiti) – religiozni obred, služenje božanstvu; obožavanje, štovanje neke osobe, predmeta ili božanstva
labirint (grč. labýrinthos) – u Starom Egiptu i Grčkoj građevina sa zamršenim sustavom hodnika
mastaba (ar.) – staroegipatska grobnica s ravnim krovom i kosim stranama u koje su se pokapali visoki dostojanstvenici još od preddinastičkog doba
Mezopotamija (grč. mésos – srednji + potamós – rijeka) – zemlja između rijeka Eufrata i Tigrisa; Međurječje
mistični kult – antički kult čija je glavna značajka bio posebni obred kojim su se pristupnici upućivali u božanske tajne
mnevis bikovi – sveti bikovi koji čuvaju ba sunčanog boga Helipolisa
mumifikacija – postupak koji su prvi počeli primjenjivati stari Egipćani; sprečavanje raspadanja pokojnikovog tijela isušivanjem i premazivanjem raznim tvarima (eterična ulja, bitumen, smola i sl.) kako bi se tijelo očuvalo od raspadanja i truljenja;
mumija (tur. mum – vosak) – potpuno isušeno i od raspadanja sačuvano tijelo čovjeka ili životinje
Muzej (grč. Mūseĩon) – kuća muza, ustanova izgrađena u egipatskoj Aleksandriji početkom III. st. g. pr. Kr. u kojoj su se izučavale brojne antičke znanosti te u sklopu koje su djelovali brojni znanstvenici
noma – teritorijalni okrug u Starom Egiptu
nomarh – poglavar nome
obelisk (grč. obelískos – mali ražanj) – egipatski kameni spomenik u obliku četverobridnog stupa koji se prema vrhu sužava
papirus (grč. pápyros) – tropska biljka koju su Egipćani koristili za izradu materijala za pisanje; svitak od papirusa s tekstom na njemu
pilon – trapezoidni zid od kamena
piramida (grč. pyramís) – golema kamena četverostrana građevina u obliku geometrijske piramide koja je tijekom Starog kraljevstva građena kao grobnica egipatskog vladara
Punt – nepoznata zemlja na istočnoj obali Afrike s kojom su stari Egipćani razvili dobre trgovačke odnose u doba Starog i Novog kraljevstva
sarkofag (grč. sárx – meso + fageĩn – jesti) – kameni lijes, odnosno grob od posebne vrste vapnenca koja je imala svojstvo da brzo izjeda meso pokojnika
sfinga (grč. sfinx) – u starom Egiptu kamena figura ležećeg lava s čovječjom glavom; u grčkoj mitologiji krilato biće, sprijeda žena, straga lav koje je mučilo stanovnike grada Tebe
skarabej (lat. scarabeus, grč. kárabos – kukac) – vrsta kukca, kornjaša, balegara, koji je u starom Egiptu bio posvećen bogu Sunca; amulet u obliku kukca; dobio je naziv prema svetom kukcu (Scarabaeus sacer) koji se poistovjećivao s Kheprijem, bogom sunca vezanim uz ponovno rađanje; amuleti u obliku skarabeja izrađuju se od kamena, fajanse (keramički materijal koji sadrži smrvljeni kvarcni pijesak, sol i pepeo bilja) ili stakla, a na poleđini su ispisani natpisi i kraljevska imena
stela (grč. stēlē) – tanka kamena ili drvena ploča koja najčešće sadrži različite natpise pogrebnog, zavjetnog i komemorativnog sadržaja
šauabti (eg.. ushabti, shawabti – onaj koji odgovara) – figure u obliku mumije s poljodjelskim oruđem nađene u egipatskim grobnicama od Srednjeg kraljevstva nadalje; magična zamjena za preminulog u prilikom obavljanja fizičkih poslova u svijetu mrtvih; izrađene su od kamena, alabastera, drveta, gline, metala, ponekad s plavom, zelenom, smeđom i crvenom glazurom i stavljane na pod grobnice
tekstovi piramida – opus religijskih tekstova koji se pojavljuje u piramidama V. i VI. dinastije
tekstovi sarkofaga – opus religijskih tekstova koji su pisani na sarkofazima
tinisko doba – v. arhajsko doba
totemizam (indijan. totem – životinja, biljka ili predmet kojemu svi članovi zajednice iskazuju posebno poštovanje) – štovanje totema, jedan od najranih oblika vjerovanja
ureus (grč.) – zlatni prikaz prednjeg dijela tijela i glave kobre koji simbolizira moć Sunčeva diska
vezir (tur.) – u Starom Egiptu visoki državni dostojanstvenik koji nadzire upravu, sudstvo i poštu
zoomorfan – u obliku životinje