Ženski pseudošabti s golim grudima. Prugasta preklopljena perika s ravnom stražnjom stranom. Bez brade. Ovratnik oko vrata. Gole ruke sa šakama na haljini u položaju molitve.

Bez alatki, torbica i košare. Lice je ovalno i lijepo oblikovano. Oči s obrvama. Uši su lijepo oblikovane. Pseudo hijeroglifski natpis urezbaren u jednoj vertikalnoj koloni nalazi se na haljini iznad golih stopala. Tipične karakteristike šauabtija s motivom svakodnevnog života iz razdoblja Novog kraljevstva.

Gotovo identični pseudošaubti se čuva u Sirakuzi. On je navodno pronađen u Biggemiju prije 1935. g. kada se prvi puta spominje u inventarnim knjigama muzeja. E. Hauslauer ga je analizirala te napisala da je riječ o modernoj krivotvorini vjerojatno iz razdoblja konca 19. ili početka 20. stoljeća. (Hauslauer 2006, 42) Hauslauer također misli da su slični šauabtiji koji se čuvaju u New Yorku i Beču moderne krivotvorine (Hauslauer 2006, 42-43) zbog pseudo hijeroglifskog teksta. Ovo mišljenje treba staviti pod sumnju zbog dva razloga: 1) ovaj identični pseudošaubtij iz Krka je pronađen arheološkom metodom na antičkom lokalitetu što znači da je riječ o originalu a ne modernoj kopiji; 2) lažni hijeroglifski znakovi ne moraju značiti da je riječ o falsifikatu. Ako su slični šauabtiji izrađeni izvan Egipta na Siciliji i na području Sjeverne Afrike oni su vjerojatno vezani uz lokalne radionice koje su usko vezane uz prisutnost staroegipatskih kultova. Majstori koji su ih izrađivali možda nisu poznavali staroegipatski jezik i pismo. Slični predmeti su često prodavani na cijelom području Sredozemlja, a Sirakuza je imala dobre trgovačke veze s istočnim Mediteranom i Egiptom pa je vrlo lagano mogla služiti kao mjesto širenja različite vrste robe.

Prema informacijama Ranka Starca, arheologa i kustosa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci, egipatski predmeti su otkriveni u kasno helenističkim grobovima koji su datirani u sredinu 1. st. pr. Kr. Ovi grobovi su iskopani u dvorištu kuće Šinigoj u gradu Krku. Prema kontekstu ostalih arheoloških nalaza Ranko Starac ih je datirao u razdoblje rane faze građanskog rata između Pompeja i Julija Cezara, vjerojatno u 49. g. pr. Kr.

Početkom 49. g. pr. Kr. Julije Cezar naredio je Publiju Korneliju Dolabeli da izgradi flotu na Jadranu, a dio te flote bio je smješten u Curicumu pod zapovjedništvom Gaja Antonija (App. Civ. II.41), vjerojatno brata Marka Antonija. U isto vrijeme Pompejeva flota pod zapovjedništvom Marka Oktavija i Lucija Skribonija Liba bila je smještena u Isi te je bila poslata na prostor sjevernog Jadrana. Nakon slavne bitke kod Krka, sredinom 49. g. pr. Kr., flota Gaja Antonija je poražena, a on se morao predati jedinicama Marka Oktavija koji je preuzeo upravu Curicuma. (App. Civ. II.47; D. C. XLI.40-411-2)

Poznato je da je dio Pompejeve flote i vojnih postrojbi koje su porazile Gaja Antonija kod Krka bio regrutiran u Liburniji, Egejskom prostoru i Egiptu. Stoga je vrlo vjerojatno da je nekoliko vojnika ili mornara koji su umrli tijekom ranih godina građanskog rata (49.-48. g. pr. Kr.) pokopano u kasno helenističkim grobovima zajedno sa staroegipatskim predmetima koje su donijeli iz Egipta, iz nekih nepoznatih područja istočnog Sredozemlja ili možda čak sa Sicilije. Danas mi ne možemo potvrditi ili negirati da su oni bili poklonici egipatskih božanstava, ali takva pretpostavka je moguća. Ovi predmeti mogu definitivno potvrditi tezu da je prodiranje staroegipatskih predmeta na istočnu obalu Jadrana započelo prije 1. st. po Kr. te da su oni možda element ranog širenja/rasprostiranja staroegipatskih kultova (Izide, Ozirisa, Serapisa, Harpokrata) u ovoj regiji.